7 pravila za lakše čišćenje kistova uljane boje

Vaši slikarski kistovi su vaš najvjerniji saveznik i najvažniji alat dok slikate. Nije lako odabrati prave kistove, nije lako ni nabaviti sve koje vam trebaju, a da se vaš džep ne pobuni. Ali, kad već imate one prave, izuzetno je važno da posvetite vrijeme i strpljenje njihovom čišćenju i njezi. Morate se uvježbati da čišćenje kistova bude sastavni dio procesa dok slikate i da nikako ne izostavite da to uradite na kraju.

Čišćenje kistova nakon slikanja akrilnim bojama ne oduzima puno vremena, ali za one koji slikaju uljanim bojama, ovaj proces je malo duži, zahtjeva bolju pripremu i nadasve strpljenje. Također, manja količina različitih sredstava za čišćenje je nužna za akrilne boje. Ako radite uljanim bojama, savjetuje se da uvijek imate spremna sredstva za čišćenje. U svom ateljeu ili prostoru u kome slikate, imajte pripremljen dio u kome je sve u pripravnosti za čišćenje kistova. Postavite stare novine na pod kako ga ne biste poprskali bojom i kako bi pri čišćenju vaš fokus bio isključivo na tome da skinete svu boju sa kistova. Neka vam sva sredstva budu pri ruci i spremna za uporabu. Pa, da počnemo:

1. Terpentin ili razrjeđivač

Nabavite sredstvo za čišćenje (kod uljanih boja ne pomažu nikako samo sapun i voda) – terpentin ili razrjeđivač. Kupujte pametno i ne pretpostavljajte, jer riskirat ćete svoje najvažnije pomagalo – kistove. Možete ih nabaviti u manjim ili većim pakiranjima. Kupujte kako vam se više isplati, ali pri uporabi će vam trebati još jedna zdjela male zapremine koja se može zatvoriti. Koliko god malo sipali, ostaće vam, pa možete iskoristiti taj ostatak za sljedeći put.

2. Tečni sapun

Sapun nije dovoljan, ali i on je nužan. Neka to bude tečni sapun. Poslužiće i onaj za pranje ruku, a možete da nabavite i poseban tečni sapun za čišćenje kistova.

3. Novine

Prije no što primjenite razrjeđivač i sapun, uzmite dobre stare novine (isti posao se može obaviti i papirnim ubrusima, samo neka budu što deblji, ili uzmite ručnike). Jednom rukom držite dršku kista, a drugom obmotajte novine oko metalnog držača vlakana. Stisinite vlakna što jače možete i pri tom povlačite novine na gore, od metalnog držača k vrhu vlakana. Uradite postupak iznova, sve dok ne skinete svu boju koja se da skinuti na ovaj način. Na kraju procesa, trebalo bi da bude mnogo više boje na novinama nego na vlaknima. Najviše truda uložite da skinete boju sa početka metalnog držača za vlakna, jer se ona tu taloži. Ako ju ne očistite, može oštetiti i držač i vlakna.

4. Način primjene razrjeđivača ili terpentina

Sljedeći korak je da ubacite kist u zdjelu u koju ste već sipali terpetnin ili razrjeđivač. Nemojte sipati previše, već smo rekli da zdjela treba da bude male zapremine. Sredstvo sipajte u razini istoj kao dužina kista. Prelazite preko dna zdjele dok kist polako otpušta boju.

5. Uklanjanje viška tečnosti

Nakon nekog vremena, ponovo uzmite novine i ponovite postupak pritiskanja kao prije no što ste umočili kist u razrjeđivač ili terpentin. Sada će vam još bitnije biti da su površine oko vas zaštićene, jer je kist upio dosta tečnosti. Primjetićete ubrzo da se sve bolje i bolje vidi prvobitna boja vlakana.

6. Primjena sapuna

Da skinete i posljednji sloj boje, vrijeme je za uporabu sapuna. Stavite manju količinu tečnog sapuna na svoj dlan (nije zgoreg i dlan da prethodno zašititite rukavicama za jednokratnu uporabu), a zatim protrljajte kist. Kada sapun sasvim poprimi nijansu koja je bila na kistu, isperite ga i nanesite novu količinu. Uradite ovo iznova. Radite to sve dok sapun ne prestane da poprima boju, tek onda je kist sasvim čist. Imajte na umu da vremenom kistovi poprime neku od boja koju rabite i da nećete moći skroz da ju skinete. Zato se pouzdajte u boju sapuna. Kada on, dok perete, zadrži svoju originalnu boju, znaćete da je kist dobro očišćen, unatoč tome kako izgledaju vlakna. I, ne brinite, to što su vlakna trajno zadržala neku boju neće utjecati na rezultate koje postižete svojim kistom, niti je znak da vam treba nov.

7. Završetak čišćenja

Isperite sapun sa vlakana kista i još jednom uzmite novine. Ovaj put iscjedite svu vodu. To je kraj spa tretmana za vaše kistove. Ostavite ih da se osuše, po mogućstvu u horizontalnom položaju.

Koliko god padali u iskušenje da poslije napornog rada ostavite pranje kistova za sutra dan, ili za malo kasnije, izbjeginte to po svaku cijenu. Nije dobro ni da ih ostavite vlakana potopljenih u razrjedjivaču dok ne nađete vrijeme da ih operete.Tako ćete oslabit ljepak koji drži vlakna u držaču i znatno smanjiti rok trajanja kistova.

► Isplati se kupovati kod nas! Možete iskoristiti čak i nagradu ukoliko ste već naručivali od nas.

Samo sada, možete iskoristiti popust za vjernost u iznosu 40 kn, ako izaberete svoje omiljene umjetničke

proizvode u vrijednosti 350 kn.

Također, plaćamo dostavu umjesto Vas za sve narudžbe preko 300 kn.

Specijalna koda za popust ►EXTRA5◄ važi samo 48 sati (unesite je u polje "discount coupon/voucher"

na prvom koraku pravljenja narudžbe). Što više kupovina, to više ugodnosti!

Koja je razlika između pamučnog, lanenog i drugih platna?

Iako se u suvremeno doba slikarstvo razvilo na mnogo načina i u mnogo pravaca i umjetnici stvaraju na sve više različitih površi, zahvaljujući tehnologiji i kreativnosti, slikarsko platno je i dalje bez premca kao prva i osnovna podloga koja se koristi. Naravno, ni ono nije ostalo imuno na poboljšanja koja nudi suvremena tehnologija, ali se povjećao i izbor različitih vrsta. Evo što sve trebate znati o slikarskim platnima

Pamuk ili lan

Vjerojatno dok čitate ovaj tekst, imate bar jedan komad pamučne odjeće na sebi, a velike su šanse i da, kada kupujete odjeću tražite prije svega pamuk. Isti taj materijal se najčešće koristi za izradu slikarskog platna. Prednosti pamuka za jednog umjetnika su povoljna cijena i rastezljivost. Pamučno platno preparirano na pravi način je dugotrajno i najpopularnije kod većine slikara, prije svega učenika, za uljane i akrilne boje. I kada govorimo o čvrstini, pamuk je na vrhu. Jedina mana je što je previše elastičan za slike velikih dimenzija.

Lan je jak i izdržljiv materijal. I od njega pravimo odjeću, ali najčešće onu ljetnu. Oni koji žele biti aposlutno sigurni u vječnost svojih slika, trebaju slikati na lanenom platnu. Niti, čijim je pletenjem nastao lan su sve iste težine, što u praksi znači da se vlakna neće širiti ili smanjivati pod utjecajem vlage. Zadržava svoja prirodna ulja u sebi i tako čuva fleksibilnost vlakana, a samim tim platno od lana neće postati krto. Smatra se i da ima bolje "prirodno" tkanje od pamuka - što znači da je dostupan veći izbor tekstura. Zahvaljujući svojoj jačini, čak ni pri brzim pokretima pri slikanju neće se olabaviti kao što je to slučaj s pamučnim platnom.

Primiranje platna

Primiranje ili priprema platna podrazumjeva da površ samog platna prije slikanja prekrijete premazom za primiranje. Najčeće premaz Gesso i toliko je popularan da je ime branda postalo sinonim za samo sredstvo. Bez obzira na to je li platno laneno ili pamučno, ovaj postupak će uljepšati i olakšati vaše slikanje, i on se gotovo podrazumijeva. Kao i mnoge druge stvari u slikarstvu, primiranje platna se razlikuje kod akrilnih i kod uljanih boja. Kod akrilnih boja primiranje uopće nije neophodno jer ne oštećuju celulozu. Sa druge strane, ako slikate uljanim bojama morate znati da one sadrže vezivo koje bi vrijemenom "pojelo" platno i doslovno napravilo rupe na njemu. To se upravo spriječava primiranjem, dakle kod ulja na platnu primiranje je obavezno.
Uloga primjera je, nevezano za to koja je vaša tehnika, i spriječiti samo platno da upije boju. Kada bi se to dogodilo, mala količina boje bi doslovno nestala ili bi se zgusnula, dvije stvari koje sigurno želite izbjeći. Upravo zbog toga se vrlo rijetko uporabljuju (koriste) nepripremljena platna.

Platna, bilo pamučna bilo lanena možete sami primirati. Za ovaj postupak trebat će vam gore navedeni premaz za primiranje i široki kist kako biste pokrili što veću površ platna od jednom. Trebat će vam mirna ruka kako biste ga primijenili što ravnomjernije. Možete to učiniti u jednom ili dva sloja. Kod primiranja pamučnog platna, možete koristiti akrilni Gesso bez obzira na to da li planirate slikati akrilnim ili uljanim bojama, što će biti neka vrsta uštede, jer je akrilni jefitiniji. Što se tiče lanenih platna, njihovo primiranje će doslovno zahtijevati vježbu jer je mnogo teže, ali kada postanete stručnjak kao nagradu ćete dobiti nevjerojatno glatko i kruto platno, baš kakvo vam treba za izvanredna djela.

Dobro je znati da ovaj ne tako kreativni dio slikanja, možete preskočiti. Naime, možete kupiti platna koja su već preparirana (primirana), bilo da su lanena bilo da su pamučna.

Boja platna

Logika nas navodi zaključiti da platno treba biti bijelo, kako bi se boje i oblici koje na njega nanesemo, jasno vidjele i kako bismo iz njih dobili puni potencijal. Često se kaže bijelo nije boja, već odsustvo boje, pa je takva površ idealna za prenos kreativne realnosti - u boji. Sve je to u redu, ali umjetnost ne mora biti u skladu s logikom. Počnimo od činjenice da bijela nije prirodna boja platna niti jednog od dva materijala od kojih se ono pravi. Bijelo platno nastaje kada ga pripremite bijelim Gesso-om koji smo već spominjali. Njegovom primjenom postižete intenzivinije boje, naročito svijetle nijanse.

Međutim, ako želite intenzivne tamne boje, odnosno uštedjeti na količini utrošene tamne boje, dobro će vam doći crno platno. Kada slikate uljanim bojama, postići ćete sjaj i intenzitet manjom količinom što je jako važno, jer ove boje uopće nisu jeftine. Ovo platno je idealno rješenje za one koji žele mrak ili tamu za svoju pozadinu jer nećete morati trošite tube i tube uljane boje kako bi sve prekrili, već ćete početi od površi pripremljene naravno, ali u ovom slučaju crnim Gesso-om. Možete naslikati recimo prikaz svojih snova i naglasiti prisutnost nevjerojatnih nijansi na potpuno tamnoj pozadini. Crno je idealna pozadina i za fluorescentne boje ili boje sa neonskim sjajem, kao i metalik nijanse boja. Već pripremljena crna pozadina pomoći će vam  najrealističnije moguće prenijeti na platno svemirska čuda poput recimo - polarne svjetlosti.

Već smo spomenuli da unatoč našoj percepciji, platno nije u originalu bijelo, njegova prirodna boja je nijansa svjetlo smeđe ili oker boje. I ova prirodna boja može biti sjajna pozadina i doprinijeti uštedi, ali i inspiraciji. Platna u njihovoj prirodnoj boji možete nabaviti pripremljena bezbojnim Gesso-om, ili ih možete sami pripremiti na taj način. Ova boja je idealna za pejzaže recimo i nevjerojatno je lako na njoj dobiti fantastične nijanse smeđe, oker, žute, narančaste i drugih boja iz ovog spektra. U posljednje vrijeme na ovim platnima popularna je i herbarijum tehnika - lijepljenje lišća različitog drveća u kombinaciji sa uljnim ili akrilnim slikarstvom.

Debljina okvira

Možda smatrate da se debiljnom okvira, odnosno letvice na koju je platno zategnuto podrazumjeva koliko i bijela boja kao osnova i da je uvijek ista, međutim, i ovdje se razvila raznolikost kako bi potpomogla vaše kreativne ideje.

Uobičajena debljina letvice je 2 cm, i ona je idealna prije svega kada znate da ćete sliku uokviriti na klasičan način kada bude gotova. Veće debljine, 4 cm i 6 cm, vam daju mogućnost da iskoristiti svaki milimetar platna, pa čak i onaj dio koji je sa strane. Možete dodati osobite šare ili efekte na bočne rubove tako da one same budu dio umjetničkog djela. Također, ova platna veće debljine, kada su na zidu i u prostoru imaju osobit učinak još jedne dimenzije.
Ali nije debljina bočnih letvica jedino što utječe na kasnije uokviravanje platna. Osim vaših želja, tu je još jedna iznimno važna praktična karaketiristika. Kada proizvođači zatežu platna na okvir najčeće ukucavaju čavliće na baš na toj bočnom rubu, što znači da ste kasnije prisiljeni staviti ukrasni okvir, jer ne želite da se oni vide. Postoji i osobita vrsta španiranja koji se zove muzejski, pri kome se čavlići koji drže platno zategnutim postavljaju na stražnju stranu, onu koja će svakako biti uza zid i neće biti vidljiva, sa okvirom ili bez njega. Na taj način dobivate glatke bočne rubove i slobudu da ih iskoristite umjesto da ih krijete. Ovaj način španiranje se ranije uglavom radio na zahtjev i naravno uz doplatu, pa je bilo svejedno da li ćete izdvojiti dodatni novac za ukrasni okvir ili dodatni novac za platno našpanirano straga. I ovdje je došlo do napretka tako da sada možete pronaći platna s čavlićima straga po uobičajenim cijenama, a odluku o okviru možete ostaviti za kasnije.

Kada nabavljate platno dakle, razmotrite veličinu koja vam odgovara, da biste znali da li vam više odgovara pamuk ili lan. Nakon toga, važno je da se odlučite želite li ga pripremiti sami ili je bolje da taj dio posla bude već urađen. Bilo da sami nanosite gesso ili kupujete platno koje ga već ima na svojoj površini, imajte na umu koliko vam njegova boja može pomoći pri realizaciji ideje, a za kraj pri odabiru debljine platna, razmilite o izgledu slike kada već bude bila na zidu.

Koje je najbolje slikarsko platno - na okviru, lepenki ili u roli?

Pri kupnji proizvoda bilo koje vrste "veliki odabir" je istovremeno naš najveći prijatelj i naš najveći problem. Kada se pripremate za kupnju, vrlo je važno točno znati što trebate, što želite i što se nudi, kako ne biste kupili pogrešan proizvod, ali ni potrošili više novaca nego što treba. Kada govorimo o slikarskim platnima, već smo vidjeli da ona mogu biti lanena ili pamučna, da mogu biti primirana ili ih možete kupiti bez prijemaza za primiranje i primirati sami, kao i da možete odabrati koje će boje biti podloga koju ćete koristiti.

Još jedna važna karakteristika platna je njihov oblik. Kao što možete birati da sami pripremite platna ili ih kupiti gotova, tako možete odabrati i u kojem obliku želite slikarsko platno. Znanje što vam se nudi u ovom slučaju može biti presudno za uspjeh samog umjetničkog djela.

Platna u roli

Platna u roli se najčešće prodaju po metru duljine ili po metru četvornom. Obratite pozornost pri kupnji jesu li primirana ili nisu. I ona mogu biti pamučna ili lanena, a važno je da, ako su primirana, provjerite za koju vrstu boja su. Uostalom to vrijedi za sve oblike platna. Jedna od prednosti ovih platna je svakako cijena. Nerijetko je veće dimenzije platna mnogo lakše pronaći baš u ovom obliku nego kada je ono već postavljeno na okvir.

Ova platna za neke će biti potpuna sloboda, za druge pak previše dodatnog posla. Na vama je da odlučite u koju grupu spadate. Za postaljvanje na okvir ćete trebati dodatni alat, poput kliješta za postavljanje platna (koja ćete jednom nabaviti pa uvijek imati, tako da nisu neki izdatak) i letvica za okvir. Trebat ćete vješte ruke kako biste obavili i ovaj dio posla, ali uz malo vježbe i volje, postat ćete pravi profesionalac. Uz to, imat ćete punu kontrolu nad tipom španiranja, odnosno gdje će biti, nekada ekserčići i čekić, danas streljivo za klamericu koja drže platno na okviru (bez kliješta se generalno može ali bez ovoga nikako). U potpunosti će ovisi o vašem izboru i potreba ili kreativnog rješenja. Također, daje vam i mogućnost kontrole nad time koliko će vaš platno biti zategnuto, što je kod nekih načina slikanja izuzetno važno. Naravno, ako je ovaj dio za vas napor i dok samo razmišljate o njemu, već ste svjesni da samostalno zatezanje platna na okvir nije ono što vama odgovara.

Ipak, postoje stvari koje mogu "poći po zlu" ako nemate dovoljno iskustva, poput toga da se platno nabora ili da ne bude dobro zategnuto i ako ne znate trikove  koje bi vaše platno u tom slučaju spasilo ; vlaženje platna sa stražnje strane, ostavljanje čavlića ili streljiva na pola ukucane i slično - bit će veće štete nego koristi.

Osim što ih možete postaviti na okvir, platno koje kupite u roli možete zalijepiti na podloge poput lepenke ili lesonita. Ovim se koriste slikari čijoj tehnici odgovara čvrsta podloga - zbog jačine poteza, zbog grebanja špahtlom za postizanje određenih efekata ili uporabe nekih od nekonvencionalnih slikarskih tehnika.

Zanimljivo je spomenuti mnoge, osobito suvremene umjetnike, čija kreativnost ne zna za granice, a to se ispoljava upravo u slikanju na platnu u roli koje nije postavljeno ni na kakav okvir. To podrazumijeva i da recimo možete ga izrezati sami i date mu neki neobičan oblik ili da čitav pod svog ateljea prekrijete platnom i uživate u širini i slobodi. Pa, tko voli, nek izvoli.

Platno na lepenki

Platno na lepenki je varijanta osmišljena za početnike i slikare iz hobija. To je praktično slikarsko platno od pamuka ili lana zaljepljeno na vrlu čvrstu lepenku čija debljina varira. Najčešće se, baš zbog svoje ciljne skupine, nalaze u prodaji već pripremljena. Prednost im je čvrstina u kombinaciji s malom težinom, a tu je i cijena, tako da su idealna za slikanje vani. Mogu vrlo dobro poslužiti i budućim profesionalcima za vježbu, ali nisu pogodna za one koji žele biti sigurni u trajnost svojih djela. Ova platna su svakako vrlo pristupačnih cijena, bez dodatnog posla što im može biti izuzetna prednost koju ne treba zanemariti. Djelo nastalo na ovoj podlozi možete i uramiti i dati mu takav izgled da na prvi pogled čak neće biti vidljivo da li je slika nastala na pravom slikarskom platnu ili na ovoj ekonomičnijoj varijanti.

Dobro je znati da ova platna možete naći u nekim nekonvencionalnim oblicima, poput kružnog ili ovalnog. Ovaj dodatak oblika može vam poslužiti kao inspiracija ili pomoći bolje dočarati što što ste zamislili, pa u tom smislu ova platna ne moraju biti samo za početnike i one koji slikaju iz hobija.

Platno na okviru

Platno na okviru je ponovno varijanta pamučnog i lanenog slikarskog platna zategnutog na okvir određenih dimenzija. Omiljeni pribor profesionalaca, također može biti već premazano Gesso primjerom, ali ga možete nabaviti i bez premaza za primiranje. U svakom slučaju, trebalo bi znati, da čak i kada kupite primirano platno, neki slikari bi vas savjetovali da vi pređete jednom primjerom preko površi. To je preporučljivo u slučajevima kada slikaru ne odgovara upojnost platna pa može ga premaže nečim da mu smanji tu upojnost i spriječi matiranje boje.

Napravljeno je da traje, a sam okvir je dostupan u različitim debljinama. Odluku o tome koja debiljnom je odgovarajuća za vas donesite na temelju toga kako želite platno izgleda na zidu kada djelo na njemu već bude gotovo. Profesionalci su jako zahvalni na pojavi ovakvih platna na tržištu, jer im ostavljaju više vrijemena da se posvete samom djelu. A također, zahvalni su i oni koji se tek upuštaju u slikanje zbog nesigurnosti i nepoznavanja procesa primiranja platna.

Tradicionalna debljina je 2 cm (hobby varijanta može biti i manje, debljine okvira 1.5 cm) se preporučuje za slike koje ćete uokviriti kada budu gotove. Ako ste sa moderniji pristup, tu su platna debljine 4 cm ili 6 cm koja su predviđena da ih na zid postavite bez okvira, a vaša kreativnost se može vidjeti i na bočnim rubovima platna, a ne samo na uobičajenom prednjem dijelu. Tako svojim djelima dajete još jednu dimenziju. Iznimno je bitno kako su ova platna španirana, odnosno gdje se nalaze ekseričići koji ih drže zategnuta. Kod španiranja platna u roli, to sami birate, a kod onih već zategnutih na okvir, na tržištu se mogu naći obe varijante.

Nema sumnje da svaki od oblika u kome kupujete slikarsko platno treba da vam bude poznat prije no što ih nabavite, bilo da je to zbog štednje bilo da je razlog što podloga ne treba ograničavati vašu kreativnost već da je oslobodi i omogući. Razmislite dobro koji se oblik najbolje slaže s vašim načinom rada ali i sa vašim karakterom. Sa jedne strane ekomski momenat ne bi trebao biti presudan, a sa druge strane dobro je što postoje i ekonomične varijante poput platna na lepenki, kako bi svakome bile dostupne.

Sve Što Trebate Znati o Odabiru Kistova za Akrilne Boje

Svaki početak je uzbudljiv ali težak, kada ste slikar početnik ili amater neizbežno je pitanje izbora pravog pribora. On je veoma veliki i možete se lako izgubiti u šumi mogućnosti na današnjem tržištu. Koliko god da ste se rodili talentirani da stvarate umjetnička djela na platnu, trebat će vam sigurno pomoć da nabavite baš one alatke koje vas neće u tome sputavati.

Kist za slikanje može biti presudan za uspijeh budućeg umjetničkog djela. On će biti vaš čarobni štapić i produžena ruka kako biste prenjeli na platno svoju zamisao. Zato ih ne smete birati olako. Budući da se savjetuje da počnete slikati akrilnim bojama, ajmo vidjeti koje to slikarske kistove trebate odaberati za ovu tehniku.

Vrste kistova za slikanje

Slikarski kistovi dolaze u različitim oblicima, ali na svu sreću, većina je upravo po tim oblicima dobila ime, pa ćete se lako snaći. Svaki oblik ima svoju namjenu:

• Okrugli kistovi - okruglog vrha ponekad malo zašiljenog, potrebne su vam za slikanje tankih linija i kontura, da oslikate neki sitan detalj ili da popunite bojom male površi; uže su na vrhu, a šire se pri dnu tak da pritiskom možete kontrolirati debljinu linije koju stvarate
• Ravni kistovi - njihova vlakna su ravno sječena i mogu biti duža ili kraća, bit će vam korisni za slikanje debljih linija, da popunite bojom veće površi, idealne su za lakiranje
• Mačji jezik - jeste li vidjeli nekad cica macu dok pije mlijeko ili se kupa svojim jezikom? Ova četkica svojim oblikom iznimno podsjeća na njega, ima ravno sječena vlakna čiji su rubovi na krajevima zaobljeni ka unutra. Odlične su kada želite nanjeseti veliku količinu boje i kada su vam potezi kratki i brzi.

• Filbert kistovi - Ne vidi se iz naziva što su, ali u pitanju su kistovi čiji je vrh zaobljen tako da su na krajevima najkraća vlakna, a potom sve duža; naziv su dobile jer podsjećaju na lješnik (iz francuskog potiče naziv), a bit će vam korisni da uklopite različite djelove slike jednu u drugu
• Lepezaste - vlakna su im ravna i raspoređena upravo kao lepeza, a možete ih koristiti za umjekšavanje ivica i spajanje različitih površi.

Od vašeg osobnog stila ovisi koje kistove trebate, ali budite spremni i na to da od svake vrste budete trebali bar jedan, osim ako nemate vrlo specifični stil. Ako vam je proračun ograničen na početku, nabavite jedan okrugli i jedna ravni, pa ćete njima nekako, nadoknaditi sve što možete trebati dok radite kistom.

Dužina drške i tip vlakna

Koliko će dugačka biti drška koja vam odgovara, ovisi isključivo od vašeg stila i načina slikanja. Kratke drške vam daju dojam da držite olovku, pa ćete se lako navići na ovaj tip kistova, prosto će vam doći prirodno. One će vam odgovarati ako volite biti blizu platna dok slikate. Ako vam više odgovara veća udaljenost, dugačka drška će vam biti neophodna. Držanje kista sa dugom drškom je kao da držite gore pomenuti čarobni štapić, pa zašto da ne, slikarstvo i jeste jedna vrsta magije.

Vlakna mogu biti sintetička ili prirodna. Za akrilne boje preporučamo sintetička vlakna jer bolje podnose kemijski sustav akrilnih boja, dotični naime može oštetiti prirodna u nepovrat. Također, sintetički kistovi ostaju čvršći nego prirodni kada ih nakvasite. Imajte na umu da nije uvijek prirodno najbolje.

Veličina kista

Ova karakteristika kistova je prava zemlja čuda jer nažalost ne postoji standard, pa se veličine razlikuju od proizvođača do proizvođača. Za sve važi da postoji veliki izbor veličina i da ih možete naći u rasponu od mikroskopski tankih do čudovišno debelih.

Kao i obično, potrebna je zlatna sredina, nemojte se ograničiti previše malim kistom niti sputavati svoje poteze prevelikim. Veličina nije presudna niti svaka veličina ima svoju namenu. Koncentrirajte se na oblik, a veličina neka bude srednja, nit’ premalo nit’ previše. Neka presudi vaš zdrav razum, ne morate znati veličinu u santimetrima, ona ionako varira ovisno o marke.

Čišćenje kistova

Kada ste izabrali odgovarajuće kistove za sebe, ne smete ih nikako zapustiti. Većina iskusnih slikara će vam reći da nikada ne bacaju kistove jer uvijek mogu za nešto zatrebati. To, međutim, znači, da oni vode i brigu o njima konstantno i da su njihovi kistoviu uvijek u odličnom stanju. Vaši kistovi su vaš glavni savjeznik i naporno rade na stvaranju vašeg djela, zato im uvek kada završite sa korištenjem osigurajte njegu i operite ih. Prije no što na njih nanjesete sapun i vodu, papirom ili ručnikom obuhvatite vlakna i nežno odstranite višak boje i vode. Nakon toga, pokvasite ih mlakom vodom i pažljivo odstranite ostatke boje sa vlakna. Nanjesite sapun (postoje posebni sapuni za slikarske kistove, ali možete koristiti i najobičniji sapun za ruke, samo nemojte nikako tečni sapun, on ih može oštjetiti), isperite ga, i obavezno provjerite da nije ostalo boje negdje.

Ako ste sigurniji kada koristite profesionalnu opremu i sredstva, postoje i posebna tekućina za čišćenje kistova za slikanje. Njih kada koristite pažljivo pročitajte namjenu, koja im je baza i posle kojih boja i sredstava se mogu koristiti. Morate izaberati tečnost koja je doista sredstvo za čišćenje, a ne neka potpuno pogrešna smjesa koja na to liči ili ne daj bože benzin i slične supstance za koje ste čuli od komšinicine rodice da imaju odličan efekt. Jedini efekt koji ćete njima postići je uništenje svojih najdražih pomagala.

Osim čišćenja, za njegu vaših kistova važno je i da nikako ne dozvolite da se boja na njima osuši, inače ste ih izgubili zauvjek. Za kist je jako loše i ako tokom uporabe ili poslije, ostavite da stoji uspravno u čaši vode jer će joj se vlakna za sigurno oštetiti. Pronađite način da vaši kistovi stoje horizontalno primjerice na rubu stola ili palete. Jedino što vas možete spasiti kada se vlakna kista osuše sa bojom na sebi je upravo gore navedena tekućina za čišćenje kistova. Dakle, ako ste se uljenjili da očistite, bili u žurbi ili zaboravili jer ste rasejani umjetnik, sredstvo odgovarajućeg kemijskog sustava će spasiti vaše kistove.

Kada birate pribor, odlučite se što točno trebate pre odlaska u kupnju, da ne biste zbog prevelike količine koja vam se nudi, završili sa pogrešnim priborom, prevelikom ili premalom količinom. Kada nabavite odgovarajući pribor, nemojte da smetnuti s uma koliko ste se potrudili da ga pronađete, to će vam dati volju i strpljenje da na odgovarajući način brinete od njemu.

6 tehnika pomoću kojih će vaša uskršnja jaja biti jedinstvena

Sigurno postoji bezbroj razloga da se radujemo dolazećem Uskrsu, a za kreativce i djecu glavni razlog je bez sumnje ukrašavanje jaja. Tradicija nalaže bojanje u crveno, ali vrijemenom smo dodali gotovo sve boje. Pored klasičnog farbanja jestivim bojama, tu je farbanje ljuskama od luka i drugim sličnim prirodnim tehnikama koje smo naučili od nana.

Naravno, tu su različite tehnike koje možemo pozajmiti iz slikarstva i hobija u cilju što veće originalnosti. Zamislite da su jaja koja planirate da obojite (bilo da su kuhana, drvena ili od stiropora) vaše minijatruno ovalno platno za slikanje, i vidjet ćete da su mogućnosti za kreativno dekoriranje beskrajne. Pred vama je šest tehnika kojima možete ukrasiti svoja uskršnja jaja tako da ne liče ni na jedna druga.

Dekupaž

Jednostavna tehnika ukrašavanja namještaja, posuđa i svih mogućih ukrasa uz pomoć ljepila za dekupaž i salveta primenljiva je naravno i na centralni ukras Uskrsa. Možete je koristiti na drvenim jajima, jajima od stiropora, ali i na kuhanim jajima, ali samo ako planirate da vam budu isključivo za ukras jer je ljuska jajeta porozna tako da ne treba jesti jaje na koje su nanjesene hemiklaije. Čak iako nikada ranije niste radili dekupaž, mala površ jajeta je savršena za prvi put, a kako ga sigurno nećete primjeniti samo na jednom, dok dekorirete sva koja želite, postat ćete stručnjak.

Osim jaja trebat ćete ljepilo i lak za dekupaž i naravno papir kojim ćete dekorirati površinu. Najbolje je, osobito ako se ovim prvi put bavite da to budu salvete sa uskršnjim motivima. Trebat ćete i jedan manji kist za slikanje kojim ćete nanjeti ljepilo za dekupaž. Prije no što počenete, odvojite treći sloj salvete jer ćete samo njega lijepiti, a potom iskrojite motiv koji želite kao dekoraciju. Imajte na umu da motivi trebaju biti što manji jer jaja nemaju veliku površinu.

Prije no zaljepite motiv, ako radite na kuhanim jajima neka ona obavezno budu čista i suha, a ako su u pitanju jaja od stiropora ili drvena jaja, išmirglajte površ kako bi bila glatka i ravna. Motiv postavite tamo gdje želite da se zaljepi, a zatim nanjesite malo ljepila na kist i prelazite polako preko površi ljepeći ga postupno. Nakon toga ostavite ljepilo da se osuši. Kada ste zadovoljni nanjesenim motivima, a oni se osušili, možete prjeći preko cijele površi ljepilom još jedared koji će sada imati funkciju zaštitnog laka.

Vodene boje

Ovaj način dekoracije je idealan ako se hoćete osjećati kao pravi umetnik. Kuhana jaja će ovde biti najbolja podloga, samo što ni u ovom slučaju kasnije neće biti za jelo. Površina jaja mora naravno biti čista, a na vama je da li želite da bude mokra ili suha. Ako je jaje pokvašeno, dobit ćete osobite efekte dok slikate vodenim bojama, samo nanjesite boje u debljem sloju i gledajte kako se mješaju. Boje možete primjeniti slikarskim kistom, i to okruglim kistom za najbolje rezultate. Kako površ na kojoj ćete slikati nije uopćte velika, neka i kist bude manje veličine. Osim klasičnih vodenih boja, možete koristiti i akvarel bojice sa kojima ćete lakše izvlačiiti precizne linije, ali morate biti oprezni da ne pritiskate mnogo da se ljuska ne bi polomila.

Veoma interesantan efekt vodenih boja možete dobiti i pomoću platične providne folije koju vjerojatno imate u svom domu. Zgužvajte je a potom uz pomoć nje razmrljajte slojeve nanjete vodene boje. Boja će se sa nekih mjesta potpuno skinuti, a na drugim dijelovima će je biti mnogo više.

Mramorni efekat

Za ovaj efekt trebat ćete posebnu vrstu boja koje se baš tako zovu - Boje za mramorni efekt ili Magic Marble i najbolje je da ih primjenite na jajima od stripora budući da njih možete postaviti na vrh drvenog štapića (malo deblje i duže čačkalice, nešto što obično vidite na roštilju), što je iznimno bitno za uspješnu primjenu.

Čak i da se odlučite za kuhana jaja, imajte na umu da nećete moći da ih poslužite za jelo, njihova funkcija bit će samo dekoracija. Ako radite na jajima od stiropora, imat ćete originalan ukras koji može trajati i do sljedeće godine, a vi ove boje možete upotrebiti i na drugim prijedmetima kao dekoraciju.

Počnite tako što ćete u plastičnu posudu sipati vodu. Zatim dodate na njenu površinu nekoliko kapi boje za mramorni efekt u nijansi koju sami odaberete. Svaki put dodajte novu boju tako što ćete kanuti u sredinu prethodne. Kada ste dodali dovoljno nijansi, možete napraviti specifičan oblik tako što ćete krzo njih polako više puta prolaziti drvenim štapićem, praveći kružne ili polukružne poteze. Kada ste zadovoljni kako šara izgleda, jaje zabodeno na drveni štapić polako umočite u obojenu površinu vode sve dok ga ne pokrijete potpuno, a potom ga brzim pokretom izvucite. Ovim bojama potrebno je 15-30 minuta da se osuše, a efekt je prekrasan i gotovo neponovljiv.

Efekt školske ploče

Možda se već čuli za sjajnu boju kojom možete prekriti drvo, platno ili hartiju i tako dobiti površ po kojoj možete pisati kredom i brisati kasnije. Možda ste njome već prekrili zid ili ukrasili vrata. Ako nju primjenite i na uskršnje dekoracije bez sumnje ćete imati nešto što nitko drugi nema. Boja sa efektom školske ploče postoji u više različitih nijansi i možete je primjeniti na drvena jaja, papirna ili jaja od stiropora. Kuhana jaja nisu opcija jer je prevashodna ideja ove boje da površinu možete ponovno koristiti.

Prije primjene ove boje važno je da površina bude čista i ravna, zato ako je recimo riječ o drvetu, obavezno ga ošmirglajte. Primjenite boju širokim kistom kako bi boja bila što ravnomernije rasporjeđena. Kada se prvi sloj osuši, možete preći još jednom ako želite jaču nijansu. Ovako obojena jaja biće interesantna sama po sebi, a čim se osuše možete ih skupa s kredom dati djeci koja ih mogu ukrasiti razičitim šarama i šablonima, koliko god puta žele, sve dok ne budu zadovoljna.

Šare pomoću flomastera

Ovo je tehnika kojom će fantastične ukrase napraviti čak i oni koji umeju da nacrtaju samo čiča glišu. Uzmite u ruke kuhano, drveno ili jaje od stripora, očistite i potpuno osušite površinu i uz pomoć flomastera tankog vrha crtajte šare i šablone povezujući ravne i krive linije. Stilizirajte linijice koje obično žvrljate dok pričate telefonom i pretvorite ih u divni precizni ukras preko cijele površine jajeta. Za još ljepši efekt, možete ove šarice primjeniti i na već obojenim jajima. Osim što ćete imati prekrasno ukrašen blagdan, psiholozi kažu da ova tehnika smiruje i oslobađa od stresa.

Akvarelni i akrilni markeri

Korištenje markera odnosno flomastera debelog vrha koji su napunjeni akrilnim ili vodenim bojama također je sjajno rješenje prije svega za one koji nisu vični ili iskusni u crtanju i slikanju. Koristeći akvarel markere imat ćete bolju kontrolu poteza, osobito na obloj površi jajeta, a dobit ćete fantastične efekte veoma slične onim koje dobijate pri korištenju klasičnih vodenih boja. Ovdje će sama tekstura jajeta koje može biti i kuhano i drveno i od siropora, veoma doprineti konačnom izgledu. Također, konačnom efektu kao i kod vodenih boja, doprinet će i to da li je površina jajeta bila mokra ili suva.

Akrilni markeri su također veoma zgodni za precizne poteze i olakšat će vam ukrašavanje ako nemate preterano uvježbane ruke. Kao i akrilne boje kojima su punjeni, mogu se primjeniti na sve površine, tak da ponovno sve vrste jaja dolaze u obzir. Akrilni markeri su još lakši za korištenje od akvarelnih jer nema curenja boje i možete ih iskoristiti za formiranje elegantinh ukrasa poput točkica i geometrijskih oblika. Ove markere ćete pronaći u metalik bojama poput srebrne i drugim neobičnim nijansama što im je prednost u odnosu na sve ostale tehnike.

Bonus

Dok je bez sumnje zajednička pozitivna strana svih gore navedenih tehnika njihova ljepota i originalnost, ali i lakoća primjene, negativno je što nažalost, ako se odlučimo da bilo koju od njih primjenimo na kuhana jaja, nećemo ih moći kasnije pojesti. Boje i ostala sredstva su prekrasni, ali nažalost nisu jestivi, a mogu lako kroz tanku ljusku jajeta doći do njegove unutrašnjosti. Srećom, za dekupaž postoji vrlo jednostavna zamena za ljepilo, koja je ne samo jestiva već i hranljiva, tako da se ne morate odreći zadovoljstva da osim u ljepoti jaja uživate i u njihovom okusu.

Trebat će vam salvete naravno, kao i kod dekupaža uz pomoć ljepila, i sa njima će postupak biti potpuno isti - odvajamo treći sloj salvete i krojimo motiv koji želimo zaljepiti. Glavna i presudna razlika bit će to što ćemo sada koristiti umjesto ljepila za dekupaž, prirodno ljepilo - bjelance. Zamutite bjelance dobro, dok ne zapijeni, a onda ga nanjesite polako i postupno kistom na površinu jajeta, zatim na bjelance postavljajte motiv salvete koji blago čistim kistom ljepite na površinu jajeta. Ostavite da se osuši, a nakon toga možete jajetu dati sjaj tako što ćete preći jestivim uljem preko porvši, ali to nije neophodno ako ste zadovoljni mat izgledom.

Blagdani nas obično okupljaju, ako običnim danima nemamo dovoljno vrijemena jedni za druge. Bez sumnje, tema za razgovor mnogih na tim okupljanjima bit će čiji su kolači uspješniji i čija uskršnja jaja najljepša. Ako primjenite neku od ovih tehnika, sigurno će mnogi zaključiti da su vaša pobjedila, a možda pristanete i da im otkrijete svoje tajne.

Kako odlučiti kojim bojama trebate slikati ?

Pitanje iz naslova često muči i profesionalne slikare i one koje su hobisti. Ne postoji definitivni i konkretan odgovor, ali postoje neke smjenice koje mogu pomoći. Možemo navesti osnovne pozitivne i negativne karakteristike svake tehnike. Tamo gdje je balanas među vama bitnih i nebitnih „za“ i „protiv“ pronaći ćete odgovarajuće boje za sebe.

Nemoguća je generalizacija, naravno odabir boje sa kojom će jedan slikar postići maksimum, ovisi od njegove vještine, razvijenosti tehnike, ali i od strpljenja i drugih osobnih karakteristika. Znači, ako ste precizni i smjeta vam nered, male su šanse da će vam odgovarati boje koje mogu isprljati cjelokupan prostor oko djela u nastajanju dok ih nanosite, recimo. Osim toga, uzmite u obzir i budućeg posmatrača. Različite boje i tehnike izazivaju i različite emocije.

Uopćeno gledajući, vodene boje u većini slučajeva su pribor kojim nastaju slike nekako zamućene, prigušene. Izazvaće odgovarajuću emociju i osećaj na pejzažima na kojima recimo, pada kiša. Kada su takvi pejzaži dobro urađeni, gotovo da možete da osjetite vlagu i hladnoću, zar ne? Uljane boje će, pak, u spretnim rukama izraditi oblike jasnih linija koji gotovo uvijek djeluju bogato i zrače. Koju god emociju želite detaljno prenijeti, nećete, čini se, pogriješiti ako to učinite uljanim bojama. Akrilne boje su, opet, sredina. Nekome zlatna, nekome žalosna, naravno. Ponovno je tehnika umjetnika prijesudna da li će iz akrilnih boja izvući maksimum i da li će pojačati njihovu sličnost sa akvarelom ili sa uljanim bojama.

Vodene boje

Novci nisu problem, nema ih, zato ćemo kao prvu kvalitetu vodenih boja navjesti – cijenu. One naime, uopće nisu skupe. Njima možete bojiti velike površi koje ne zahtjevaju stopostotnu pokrivenost, recimo lice na bijeloj pozadini. Također, što može biti veoma važno, brzo se suše.

S druge strane, ono što kod njih prvenstveno ne valja, tehnika primeneje u teoriji jako jednostavna, a u praksi je potreban izuzetan talent i mnogo vežbe. Nije zanemarljivo, kada pričamo o lošim stranama, ni to što se greške veoma teško pokrivaju, a djelo u izradi je iznimno krhko – jedna kap vode može uništiti detalj koji ste stvarali satima.

Ako ste strpljivi, talentirani i spremni za vežbu do savršenstva nakon koje nećete praviti greške, bit ćete nagrađeni fantastičnim djelima izrađenim u ovoj tehnici koja će na sve to biti brzo suva i spremna za izlaganje. Samo dobro procjenite sebe, ili zaobiđite vodene boje.

Uljane boje

Ako potražite informaciju tko je slikao uljanim bojama, naletet ćete na mnoštvo velikih slikarskih imena, od renesanse pa do danas. Prema tome, djela stvarana ovim bojama se odlikuju, prije svega, izvanrednim trajanjem, da ne kažemo vječnošću. Podjednako važna karakteristika uljanih boja je što su bez premca za slikanje detalja i kontrasta između svjetla i tame. Svjetlo se reflektira kroz slojeve boje i dobija se efekt dubine. Ali, kad je boja skoro pa vječna, njeno sušenje ne može biti stvar trenutka. Uljane boje se suše od 6 meseci do godinu dana čak. Možda su umetnici u periodu renesanse imali vremena da čekaju toliko dugo, ali u 21. veku sve žuri, pa i umjetnost. A postoje i praktični razlozi zašto je ovo negativna karakteristika uljanih boja: svašta  se može desiti dok se slika suši, mogu je upropastiti prašina, insekti. Treba napomenuti i da se pribor posle korištenja uljanih boja mora temeljito očistiti i to sredstvima koja nisu baš dobra po naše zdravlje.

Ipak, ako imate odgovarajući prostor za sušenje i nemate razlog da stvarate instant suva umjetnička dela, možete bez problema da zanemarite sve što smo naveli kao negativno i da se opredjelite za ove boje.

Akrilne boje

S jedne strane, poput uljanih boja, akrilne su idealne za detalje, a sa druge strane, lako se koriste, lakše od uljanih i akrilnih. Prave se na bazi vode, pa se lakše čiste i lakše „praštaju” od druge dve vrste, tako da su idealne za početnike koji prave najveći broj grešaka. Ali, nitko nije savršen – ove boje mogu sadržati različite otrove u svojim pigmentima. Brzo se suše, to je, ali se zbog toga slojevi jako teško uklapaju jedan sa drugim, a ne znamo koliko dela nastala akrilnim bojama mogu trajati, jer i same boje postoje nekih 50-ak godina.

I uz sve navedeno, najlakši način odabira boje je – proba. Neka vam sve ovo služi kao napomena u šta se upuštate sa svakom od boja. Prijesudno će ipak biti ono što sami iskustite. Na primer, možda niste perfekcionist, ali ćete postati jer ćete otkriti da su vodene boje ono što čini vaša dela umjetničkim.

Kako izabrati idealni štafelaj?

Sama riječ koju koristimo za ovaj slikarski alat ukazuje na njegovu funkciju – sikarski stalak je da na njemu stoji platno dok ga pretvaramo u umjetničko djelo. Kao i većina proizvoda danas, slikarski stalci se proizvode u mnogo formi, veličina i boja. Vrlo često tolika mogućnost izbora može nam odmoći i dovesti nas u nedoumicu. Naravno, postoji vrlo jednostavan način da okrenete mogućnost izbora u svoju korist, razmislite šta tačno tražite od svog slikarskog stalka i vrlo ćete jednostavno pronaći onog pravog za sebe.

Kojom tehnikom pretežno radite?

Ovo je veoma važan podatak, kako bi vaše djelo uspjelo bez tehničkih problema, odgovarajuća forma slikarskog stalka je bitna koliko i kvaliteta boja kojima slikate. Ako koristite medijume za slikanje, vodene boje ili tekuće akrilne boje, sigruno ne želite da iscure sa platna. U ovom slučaju je možda najbolje da radite na stolu ili da se opredjelite za štafelaj koji se može podesiti tako da bude pod veoma malim oštrim kutom.

S druge strane, ako radite pastelama, a osobito ak radite uljanim bojama, od životne važnosti za vaše slikanje je da na njih ne pada prašina dok se suše. A sušenje traje, osobito kod ulja na platnu. Najlakši način kako izbeći prašinu je oprijeliti se za stalak koji će platno držati u uspravnom položaju. Takvi štafelaji su dobili imena po svom podsećanju na slova, postoje oni u obliku slova A i u obliku slova H. Obe vrste drže platno uspravno i najčešće možete sami podesiti koliko uspravno, a kako se oprijedeliti među ova dva, upotrebit ćete kriterij koji ćemo razmotriti malo kasnije.

Slikate li unutra ili vani?

Ako najčešće radite u svom ateljeu ili u bilo kakvom drugom stalnom radnom prostoru, možete se oprijedeliti za stalak u obliku slova H. Ovo su veoma stabilni stalci, najčešće izrađeni od punog drveta koje im daje na težini. Također, obično su veoma visoki ili se bar mogu podjesiti na različite visine. Sve ovo garantitra kvalitetu vašeg rada ali i znači da pomjeranje ovih stalaka nije ni malo ugodno. Za one koji vole slikati u prirodi ili uopće vani, postoji također odlično rješenje – prenosivi stalci koji su veoma lagani, napravljeni od drveta ili metala (obično aluminija), lako se podešavaju, a vrlo često su opremeljeni ladicom u koji možete staviti ostatak pribora. Nerjetko, vanjski štafelaji imaju postolje dizajnirano da se prilagodi svakom terenu i osigura vam stabilnost.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U slučaju da najviše slikate ili crtate modele u zatvorenom prostoru, dobro će vam doći i spomenuti stalak u obliku slova A, ili još bolje, lagani stalak sa tri noge koji se može lako sklapati, pomjerati, pa čak i nositi. Ovaj drugi će naročito biti pogodan ako po modelu radite samo skice na papiru, jer vam u tom slučaju ne trebate veliku stabilnost.

Koliko imate prostora?

Ako radite unutra, a ne na terenu, a osobito ako ste amater ili početnik, veličina prostora za rad može biti iznimno bitna. Štafelaji u obliku slova H su idealni za rad unutra, ali zahtjevaju i idealne uvjete – prije svega puno prostora. Ako ne možete sebi to priuštiti, možete pak naći stalak koji podjednako paše vašem načinu rada, a ne zauzima mnogo prostora. Sjajno rješenje su stolni stalci. Možete ih čak pronaći kao minijaturnu varijantu ovih u obliku slova H, dakle imaju potpuno isti oblik ali su mnogo manjih dimenzija i predviđeni su da stoje na stolu. Većina modela kad ih ne koristite mogu se spakirati i skloniti, kako bi sto služio nekoj drugoj namjeni.

Koliko velika platna koristite?

Nažalost, kad je veličina platna za slikanje u pitanju, nema rezervne varijante. Ako vaša djela nastaju isključivo na platnima velikih dimenzija, najbolji, da ne kažemo jedini izbor je stalak u obliku slova H. Samo on može biti dovoljno stabilan ali i sam po sebi dovoljno veliki i prilagodljiv. Ako slikate na platnima manjih dimenzija, možete se odlučiti za gotovo bilo koju drugu (ekonimičniju) vrstu.

Što je još važno i što još postoji?

Na raspolaganju vam je i veliki izbor stalaka čija je jedina funkcija izlaganje već završenog dela. To su nerjetko vrlo lijepo dizajnirani stalci, koje možete birati i prema tome da li vam se uklapaju u interijer ili koliko su lako prenosivi, ili čak koliko platna mogu odjednom podržati na sebi. Imajte na umu da sasvim sigurno nisu podesni da ih koristite dok slikate.
Postoje naravno, i stalci za djecu. Njihova namjena, to je da su za male umetnike, biće jasno označena, vama ostaje da izaberete što je prigodno za vašeg malog Dalija.

Slikarski stalci se danas prave u više boja iako njihova funkcija nije dekorativna. Ne dajte da vas to obeshrabri i da ne znate što biste. Ako želite uklopiti štafelaj u svoj interijer na ovaj način, krasno je imati izbor, ali ako vas to ne interesira, proizvođač se sigurno potrudio da model koji ste izabrali postoji i u nekoj neutralnoj, osnovnoj boji drveta od koga je izrađen. Osim toga, nije loše uzemti u obzir da li je sam stalak tretiran uljem jer ćete možda poželeti sami da ga prefarbate ili možda da ga ukrasite nekom drugom tehnikom poput dekupaža.

Ako razmislite dobro o odgovoru na pitanja iz podnaslova, bez sumnje ćete doći do pravog rješenja kakve karakteristike treba imati vaš stalak. Kada pronađete odgovarajući oblik i materijal, vrijeme je pogledati u novčanik. Bilo da trebate model koji važi sa skup ili neki poznat po svojoj ekonomičnosti, sigurno je da ćete pronaći nešto vama pristupačno jer svaka vrsta ima i jeftinije i skuplje modele. Nemojte prekomjerno štedeti i gledajte na stalak kao na investiciju za budući uspjeh vaših umetničkih dela. Uvek imajte na umu da ono što najčešće utiče na cenu stalka nije njegova kvaliteta već njegove mogućnosti.

„Idem ja u svoju sobu“, značajno bih najavila svojima. Najčešće po povratku iz škole ili predvečer. „Ne ometajte ako baš ne morate“ bile su riječi koje nikad nisam izgovorila, ali su  lebdjele u zraku. „Uhvati se knjige“ bile su mamine uvijek izgovorene riječi. Ali moram priznati, poštivao se taj moj mali poziv na privatnost.

Iza zatvorenih vrata svoje sobe mogla sam biti što god želim. Mogla sam konstruirati „daljinski upravljač“ za gašenje svjetla sačinjen od slamki, konca i selotejpa. Mogla sam rastaviti i ponovno sastaviti djelove svakog sata, kazetofona ili telefona, samo da vidim kako to ustvari radi. Mogla sam raspaliti glazbu i skidati plesne korake s MTV-a.  Crtati do mile volje, bez da itko gleda i sudi. I plesati „happy dance“ kad završim najnovije „remek djelo“. Dugi hodnik između mene i obitelji pružao je sasvim dovoljno vremena da stišam glazbu, bacim se na krevet i „uhvatim“ tu knjigu, ako netko naiđe. Kao, ništa se ne događa. Kao, nisu oni skužili, nisu ništa čuli. Mo'š mislit. Znam da se kroz tanke zidove sve čulo, ali svejedno – trebao mi je taj osjećaj zaklona pred svijetom.

Isti taj osjećaj prati me i danas. Strašno mi je važan prostor u kojem stvaram. Bilo bi krasno imati svoj atelje, ali tko si to još može priuštiti? I što sad? Tjednima sam se premještala po stanu tražeći svoj kutak. I evo što sam naučila.

Prije svega, jako puno svjetla i zraka. Škiljenje pod lošim svjetlom ubija i vas i sliku. Slikarske boje, a posebno ulja, premazi i lakovi imaju intenzivan miris koji može biti i neugodan u skučenom prostoru. Obavezno nađite mjesto blizu prozora. Slikanje je prljav posao. Pomirite se s tim. Budete li morali paziti na podove i zidove, bit ćete poprilično sputani i nervozni. Zato odaberite neko mjesto na pločicama (lakše se peru), bacite na pod neku veliku staru plahtu i – budite spremni na to da ćete svakih pola godine nanovo farbati zidove. Recite sebi: „Neka. To je dom“. Uzmite si vremena i očistite prostor prije rada. Strašno je koliko vas sitnice po stanu mogu izbaciti iz takta. Nemojte slikati „usput“, između rastiranja veša i pranja suđa. Odredite vrijeme i mjesto. I crtu koju ukućani ne smiju prijeći dok radite.

30 godina poslije ja opet imam svoju „sobu“. Doduše, danas na dvanaestom katu, ali istih šarenih zidova.  Danas ništa ne rastavljam i ne sastavljam, to je ionako bio preskup hobi, ali i dalje slikam. Tu i tamo koja kapljica na zidu, podu, znatiželjnom „Njemu“ ili psu označavaju moj teritorij. Danas ne zatvaram vrata. Sve se vidi i sve se čuje. „Ne ometajte ako baš ne morate“ i dalje lebdi po stanu. „On“ poštuje „crtu“, ne ulazi i ne komentira. I pravi se da ništa ne vidi i ništa ne čuje kad po završetku slike krene moj „happy dance“.

Kao i obično, zidovi su samo u našim glavama. I ljudima oko nas.

Nakon stotina crteža u bilježnicama i na listovima uredskog papira, osjetiš da je došlo vrijeme za „ono pravo“. Kreativnost nadjača onaj glupi strah i sram i čvrsto odlučiš okušati se u novom životnom izazovu. I odmah se nađeš u problemu. Treba kupit materijal i opremu. Majko mila. Što je to? Koliko to košta? Gdje kupiti? I opet, koliko to košta? Što mi ustvari treba?  I zaista, koliko to košta? Ne želiš se razbacivati novcem kojeg nemaš, ali ni gubiti vrijeme i upropaštavati svoj rad improvizirajući lošim priručnim materijalima. A sve što znaš je da se ono veliko i bijelo po kojem crtaš zove platno.

Više ljudi me pitalo za savjet što nabaviti pri prvoj kupnji. Ne postoji točno pravilo, ali iz iskustva ipak neke stvari mogu podijeliti s vama.

Slikarsko platno

Svakako preporučam kupnju slikarskih platna na okviru. Ona su odmah spremna za slikanje i ostavljaju više vremena za kreativan rad. Njih možete odmah vješati na zid bez uramljivanja, s dva mala čavlića. Na rad s akrilom se treba naviknuti. Računajte na početne neuspjehe. Zato preporučam da za početak uzmete veći broj manjih, jeftinijih platna različitih dimenzija. Obavezno sačuvajte kutije. Trebat će vam kad vaše slike postanu tražene.

Slikarske boje

Izbor slikarskih boja je uistinu fascinantan. Početnička greška slikara početnika je želja da ih ima sve. Pa bude ono „crven zelen, žut – kupuj ka' lud“. Krivo. Moje najbolje slike nastale su korištenjem tri do pet boja. Zato, birajte pametno. Za početak, bijela. Velika kanta bijele. Osim što nam treba kao boja, bijelu koristim i kao korektor, a i najčešće je miješam s ostalima. Troši se tri do pet puta brže od ostalih. Uz bijelu, meni je jako važna i crna, jer s njom izvlačim konture, sjene i tamnije nijanse.  Od ostalih, za početak uzmite crvenu, plavu, žutu, smeđu i zelenu. Naučite kako se svaka od tih boja ponaša na platnu, pojedinačno i u kombinaciji s drugima.  Iscijediti nekoliko malih hrpica akrilne boje na paletu najbolji je način da se počne sa slikanjem.

Kistovi

Ne trebaju vam pune šake kistova svih vrsta, veličina i oblika. S vremenom ćete razviti „slikarsku inteligenciju“ i znat ćete što i kada upotrijebiti. Za početak preporučujem ravni kist u dvije različite veličine. To je kist koji dozvoljava nekoliko vrsta poteza na platnu, ovisno kako ga držite. Nekoliko slika napravila sam samo sa jednim takvim kistom.

Stalak

Najveća investicija i najveća nedoumica – treba li mi to uopće? Teoretski, može se slikati i bez stalka. Stavite sliku na stol, na pod ili prislonite uza zid. Nakon nekog vremena, shvatit ćete da se jako brzo umarate i da vas bole leđa od neprirodnog položaja. Istovremeno, stol, zid i pod bit će išarani do neprepoznatljivosti. Jednom kad isprobate slikanje na stalku, neće vam biti jasno zašto ste prije toliko patili. Ne kupujte stalak u prvoj narudžbi, ali onog trena kad shvatite da ćete se zaista baviti slikanjem, uložite svaku kunu u pravi stalak. Moj omiljeni je vanjski jer je podesiv, stabilan i čvrst. A ima li gore stvari nego jesti za klimavim stolom i slikati za klimavim slikarskim stalkom?

Ostali slikarski materijal

U prvu narudžbu dodajte još i nožić i palete. Nožić je puno bolje rješenje od kista za miješanje boje jer se ne baca neiskorištena boja, a njime možete i skidati boju s platna, ako ste negdje pogriješili. Jednog dana, poslužit će vam i za neke specifične tehnike slikanja. Koristeći plastične palete kod slikanja akrilom, a ne drvene, olakšat ćete sebi slikarski život. Svu ostalu potrebnu opremu (zdjelice za pranje kistova, krpe za brisanje…) imate doma. Budite kreativni i uštedite koju kunu.

I to je to. Sasvim dovoljno za početak. Vaša prva „zaliha“. I onaj osjećaj kad stigne paket. Prvo otvaranje kutije… Uživajte.

Ponekad se dogodi da upoznaš nekoga i jednostavno "kliknete". Ne pretvaraš se da si ono što do prije deset minuta nisi bila, niti ono što bi za njega narednih deset godina mogla biti. Svoja si i lijepo ti je.

Nije to ljubav na prvi pogled. To je nešto puno jače i dublje.

Akril na velikom platnu bio je moj veliki klik. Sve dotad, olovkom i ugljenom zamrčeni dlanovi bili su moja svakodnevnica. Slikanje, bolje reći crtanje grafitnim bojama bilo je jednostavniji, lakši izbor. Nije bilo pregovora. Što oko vidi, ruka crta. Na uredskom papiru, nepretenciozno,  gotovo u tajnosti. O, da, bilo je to lijepo. Točno, precizno i vjerno preneseno. I ništa moje.

Strah je najveća kočnica stvaranju. Strah od onoga što bi moglo biti i strah od onoga što se možda nikad neće dogoditi. Tko sam ja da miješam boje? Tko sam ja da zamiješam boje po volji, nervozno poprskam pozadinu, pustim boju da se cijedi ispod oka i kažem: „E sad je to to!“ Najgore što sam mogla sama sebi napraviti – odrediti granice prije nego sam uopće započela putovanje.

Ni danas ne znam otkud je došlo to veliko platno. I košara puna akrilnih boja. Danima je platno stajalo prazno. Špahtle, nožići, kistovi i boje spremne, a ja - ukočena. Bio je to najveći metar kvadratni koji sam ikad vidjela. Ogroman i zastrašujuće bijel. Što će reći ljudi? Hoće li mi se smijati ako malo „pustim ruku“? A onda se dogodio „klik“.

Sister of night,  in your saddest dress. As you walk trough the light, so desperate to impress.

Pet godina kasnije, taj prvi korak smatram najvećim uspjehom. Veliko platno, akrilne boje, i sva sloboda ovog svijeta. Ta moja “Sister of night” mogla je biti promašaj. Mogla je, i ne bi bio kraj mog zacrtanog puta. Dapače. To bi bio onaj lijepi osjećaj kao kad nekog zagrliš i u trenutku kad ga počneš puštati on te zagrli još jače. Išlo bi novo platno, nove boje, nova avantura. Jer dogodila mi se ljubav. Ljubav na prvi klik.

A ljudi? Ne, nije se nitko smijao, niti rugao. Mnogima se svidjela ta moja „puštena ruka“. Neki su baš u tome pronašli inspiraciju, neki „svoj klik“, motivaciju da i sami stvaraju. A ima li šta ljepše od stvaranja?

Osjećaj kad stigne novo platno za slikanje, montiranje na slikarski stalak i tišina pred tom bjelinom ne može se usporediti sa bilo čim proživljenim tog dana. Nebitno da li je dan bio dobar ili manje dobar, moj “normalni” svijet se jednostavno ugasi, i sve prestane postojati.

Počeci su skoro uvijek isti, bilo da slikam po narudžbi ili za svoju dušu. Adrenalinski. Emocija dolazi “u hodu”.

Životni počeci su nešto drugačiji. Ljudi se rađaju kao emotivna bića i umjetnici. Kutija drvenih bojica, papir i “tetino” - Ajde sad ti nama nešto nacrtaj, su prvo šta pamtimo iz vrtića. To i  - Aj’ ti nama sad nešto otpjevaj. To uvijek izgleda i zvuči baš kako treba.  Da ti srce zaigra.

Kasnije “ozbiljnije” školovanje nekako utiša tu prirodnu stranu svakog djeteta-čovjeka. Smanjenjem broja školskih sati rezerviranih za stvaranje , kreativnost postaje manje važna u svijetu odraslih.

Roditelji i učitelji su počeci  stvaranja, oslikavanja,  nas samih. Podrška i vjera u ono što volimo može uvelike odrediti naš životni pravac. Može ojačati tu stvaralačku ludost u tebi da jednog dana napraviš staklenu piramidu u sred muzeja Louvre u Parizu. Spojiš nespojivo i napraviš nešto izvanredno, da cijelom svijetu srce zaigra. Isto tako mogu i ugasiti tu tvoju “ludost” samo jednom rečenicom - “Ostavi se tih zvizdarija i u’vati se nečeg pametnijeg”.

Uz zdravlje, obrazovanje je najvažniji dio našeg života. I čovjek uistinu uči dok je živ. Ali čovjek i stvara dok je živ.  Probajte zamisliti kakav bi to bio svijet bez pjesme, plesa,  glazbe, slika, fotografija i sve  one zapanjujuće arhitekture koja nas okružuje.  Bili bi samo hodajući zombiji, svi u istom ritmu svog sivog postojanja.

U ovoj zbrci što je nazivamo životom, ne zaboravite slušati svoje srce. Maštajte, stvarajte, budite sretni i učinite nekoga sretnim.

“Crvena” je svijet u kojem ja živim i stvaram.

“Don’t talk just kiss” - ima li šta ljepše od toga?

Zašto “Nostalgija”? Zašto žena sa crnim velom preko lica? Zašto osjećaj kao da je nešto umrlo? A nije.

Znamo kako moćno zvuči početak Beethovenove Pete simfonije : “BAM – BAM – BAM - BAAAAAM! BAM – BAM - BAM - BAAAAAM!!!”. Dok nam u glavi još odzvanjaju veličanstveni uvodni tonovi koji obećavaju vatromet i euforiju, simfonija prijeđe u C mol i nastavi kliziti u obliku sonate. Nekad brže, nekad sporije, tiše, ili glasnije. Mijenjaju se vedriji i tamniji tonovi i nižu krasne forme... ali nikad više kao na početku. Čak i kad se ponove, ta četiri tona više ne zvuče isto.

Svaki moj životni početak je bio takav. Moje djetinjstvo bilo je “majka svih BAM‐ova”. Ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. Role, logori i barbike. Uspomene i prijateljstva za cijeli život. Krvava koljena i laktovi. Nismo imali pojma ni o čemu, a bili smo najpametniji na svijetu. Moje je djetinjstvo, baš kao i čuveni Beethovenov uvod, zvučalo kao početak nečeg veličanstvenog.

I ono kad se zaljubiš. I taj neki On koji krade vremenu svaki trenutak kako bi ga proveo s tobom. Ujutro se budi s mišlju kako te danas nasmijati. Postoji li išta ljepše nego kad netko razmišlja kako te nasmijati? Leptirići, snovi i nerazmišljanje o ičemu bitnom. Stanje uma slično onom kad sam prebrojavala kraste na koljenima i laktovima. Vatromet, obećanje i iščekivanje zajedničkog života koji je pred nama.

Nemoguće je imati isključivo početke. Kakva bi to nesnosna buka bila da nam je cijeli život samo u fortisimu i fanfarama.

Baš kao i Beethovenova, moja je simfonija nakon uvodnog vatrometa doživjela decrescendo i nastavila kliziti u obliku sonate. Mijenjaju se vedriji i tamniji tonovi i nižu uglavnom krasne forme... ali nikad više kao na početku. Čak i kad se ponove, “ta četiri tona” više ne zvuče isto. Ponekad mi fali taj osjećaj početka. Djetinjstvo, leptirići i vatromet.

“Nostalgija” – riječ koja najbolje opisuje taj osjećaj. Kao da je nešto umrlo. A nije.

“If you feeling like what we were feeling is true, why do I feel nostalgia, why do I feel nostalgia like you? “

Glazba je moja velika strast. Glavni je krivac za moj stil.  Uz  glazbu se rađamo, živimo, slavimo, tugujemo i umiremo. Glazba je emocija. Ono što čujem…slikam.

Njegovo djetinjstvo, počeci, borba i želja da postane najveći inspirirali su me da ga “bacim na platno”. U akciji, s peharom, s loptom ili bez nje, u narančastom, plavom ili bijelom dresu? Nebitno. Ja sam ga samo željela naslikati sretnog. Cilj mi je bio pokazati ono što on danas predstavlja svojim starim prijateljima, mladim sportašima i ljudima diljem svijeta. Emociju, toplinu i neizmjernu snagu volje. Draženov život je priča o uspjehu. Uspjehu do kojeg se dolazi talentom, ali još važnije vjerom u sebe i napornim, napornim radom.

Pisati o tome kako sam definirala omjere, kako sam postigla da mu pogled sjaji, da odabirom pozadine “iskoči iz slike” kod ove slike bi bio kriminal. Ova je slika čista emocija, bez razmišljanja o tehničkim (ne)korektnostima. Više od tisući ljudi “lajkalo” je ovu sliku na društvenim mrežama. Ne zbog njezine tehničke savršenosti, već zbog emocije koju izaziva jedan pogled na njega.

Slikajte ono što vjerujete i osjećate. Bilo to likovno korektno ili ne. Umjetnost nema granica. Odatle i dolazi njezina ljepota. Samo vjerujte u sebe i radite na sebi svaki dan. Vježbajte. Nakon napornog treninga, ispalite još sto šuteva, sami sa svojim stolicama u praznoj dvorani. Baš kao Dražen. Baš kao Mozart. Možete baciti ogroman komad papira na pod, i kapati boju kao Jackson Pollock. Možete naslikati staru maslinu, kamenu ulicu ili  gajetu u suton. Možete prodavati slike ljeti po trgovima turističkih okupljališta. Možete što god hoćete, jer sve je to umjetnost.  Netko će voljeti to što radiš. Bila to učiteljica Katica iz trećeg be ili stručna javnost koja tvoj rad naziva “umjetničkim djelom”.

Čini ti se da su sve “prave” pjesme odavno skladane, a najljepše slike već naslikane? Nakon svih tih genija, profesionalaca i “pravih” slikara, smijem li ja za sebe reći da sam slikarica? Bez ijednog dana formalne naobrazne, bez slikarske škole, bez ikakvog tečaja? Jesam li zaista nekakva umjetnica, ili je sve to samo neka moja zezancija “za po kući”?

Zelena livada s puteljkom do ulaznih vrata bijele kućice. Crveni krov s dimnjakom, dva prozora, puno šarenog cvijeća, smeđa brda u pozadini i žuto nasmijano sunce u gornjem desnom kutu papira. To je bila moja prva slika  koju se “lajkalo”. Doduše ne na Facebook zidu, već na zidu učionice trećeg be.

Moja najdraža učiteljica Katica redovito bi me sa sata likovnog slala kod direktora škole, da mu pokažem svoje najnovije djelo. Ja, mršava, sramežljiva devetogodišnjakinja ošišana “na ježa” mala Branka da pokažem direktoru svoju sliku? Izašla bih iz razreda, krenula prema uredu direktora i… sjela na  školske stepenice. Pričekala bi koji minut i vratila se nazad u razred. Tako drug Butulija nikad nije saznao za moj slikaski talent, a draga Katica za moju prevarantsku mladu umjetničku dušu.

“Ne’š ti mene i moje slike”, misao je koja me pratila čitavo vrijeme. Počeci su bili smotani i teški. To znam danas. Onda još nisam znala da su to uopće počeci ičega. Nesigurnost u vrijednost moga rada prati me tijekom cijelog odrastanja.  Srećom, osim slikarskih početaka postoji i nešto drugo. Zove se život.

Moje ime je BRANKA i ovo je moj “život na platnu”.